1. Eksperimentalna faza najčešće nastupa kao posledica radoznalosti. Zapravo, pre prvog uzimanja mladi, tj. tinejdžeri, ne znaju STVARNE (realne) osobine droga!

Kako to?

Evo kako. Među njima se „šire“ priče, izmišljaju „dobra“ dejstva ove ili one droge, stvaraju mitovi o supstancama i o onima koji ih koriste. Korisnici su često i poznate ličnosti iz sveta muzike, filma i drugi idoli mladih. Eksperimentisanju pridonose i reklame koje droge i alkohol predstavljaju u svetlu dobrog raspoloženja, opuštenosti, uspešnosti i dobrog provoda. Svakako da i stavovi društva i ponašanje značajnih odraslih osoba iz okoline olakšavaju započinjanje eksperimentisanja. Tako Se dogodi da prvo uzimanje, pa možda i nekoliko sledećih biva motivisano radoznalošću i praćeno ubeđenjem da se time nešto „dobija“, a ništa ne gubi, da se nešto postiže i dokazuje, nr. hrabrost da se uzme ilegalna supstanca. Svako misli da to nije mnogo opasno, da će stvari „ostati pod kontrolom“. Trajanje ove faze zavisi od mnogo stvari , ali i od toga koliko su i koje droge dostupne i koje su vrste „u trendu“ na određenom području gde se mladi kreću. Najčešće „ulazne droge“ su alkohol i marihuana, a ređe tablete benzodiazepina.

2. Socijalna faza karakteriše se uzimanjem supstanci u tzv. socijalnim prilikama. Razvoju ove faze značajno doprinose „novi običaji“ i pravila o provođenju slobodnog vremena mladih. To podrazumeva i vreme (po pravilu, do kasno u noć), mesta (žurke, koncerti, festivali, diskoteke, kafići) i povode (rođendani, posebno „punoletstva“, ekskurzije, maturske večeri) i načine opuštanja u slobodno vreme. Te socijalne prilike su veoma česte i spadaju u regularne socijalne obrasce druženja i provođenja slobodnog vremena, ali su nažalost, skoro sasvim iskrivljene i izgubile pravu svrhu i smisao. Često je obrazac uzimanja povezan sa vikend izlascima. Obavljaju se posebne pripreme, troši se vreme na nabavljanje velikih količina „za sve“ i za razne „ukuse“, ugovaraju se tajne „šifre“ i „šeme“, određuju „dobavljači“, do detalja se razrađuje „maskiranje“ dejstva droge posle korišćenja (kapi za oči, žvakaće gume, energetski napici i sl.

Zbog uklopljenosti ovih socijalnih rituala mladih u tzv. normalne oblike druženja i „provoda“, uzimanje supstanci se toleriše, i ne prepoznaje, ponekad čak i podržava i olakšava od strane odraslih. Zbog toga i ova faza može da prođe sasvim neprimećeno. Međutim, znaci psihičke zavisnosti mogu već u ovoj fazi da imaju visok intenzitet, a mogući su i prvi problemi u školi ili u porodici.

3. Instrumentalna faza obuhvata traženje i odabiranje „najbolje“ i „najpogodnije“ supstance, ili „najbolje kombinacije“ više supstanci da bi se postigao efekat u menjanju raspoloženja, tj. u „lelujanju“ emocija (veselost, otkačenost, smanjenje inhibicije ili stida), ili za željeno ponašanje (povećanje samoinicijative, duhovitosti, hrabrosti ili agresivnosti), ili jednostavno samo radi „boljeg provoda“, uključujući i seksualne aktivnosti. Često ovako ostvareni seksualni kontakti imaju odlike vrlo rizičnih seksualnih ponašanja, kako u smislu čestog menjanja seksualnog partnera, tako i u smislu mogućnosti seksualnog zlostavljanja ili silovanja, posebna kada su u pitanju devojke. Drugi oblik instrumentalizacije droge, tj. nalaženja „razloga“ za njeno uzimanje je: da bi se tinejdžer oslobodio ili izborio sa ozbiljnijim stresom, strahovima, depresijom ili sa drugim oblicima neprijatnih ili neprihvatljivih psihičkih doživljaja (impulsivnost, depresivnost, agresivnost i sl.).

4. Habitualna faza je već faza navike, čak i redovnog uzimanja dve ili više psihoaktivnih supstanci, što se sve više uključuje u celokupni obrazac mišljenja i ponašanja mlade osobe. Dakle, čitavo ponašanje, pa i stil života se sasvim prilagođavaju uzimanju supstanci. Kao da droge i uzimanje postaju sastavni deo svakodnevnog života ne samo kao način za dobru zabavu i provođenje slobodnog vremena, već i za prevladavanje raznih psihičkih tegoba. Sada već droga i aktivnosti vezane za drogu zamenjuju ranija interesovanja koja se polako smanjuju ili su sasvim izgubljena. Pojavljuju se i prvi stvarno ozbiljni problemi i već počinje da se plaća neka potpuno neplanirana cena. Stvari su se sasvim izmakle kontroli.

5. Kompulsivna faza je faza u kojoj postoji prisila ili žudnja da se supstanca unese. Prilagođavanje tinejdžera i njegovog tela drogi ili drogama je dosta odmaklo ili je već završeno. Može se reći da je adolescent transformisan u neku novu ličnost, često potpuno neprepoznatljivu i za porodicu i za školu, a i za neke svoje prijatelje. Već se jasno mogu videti znaci propadanja i telesnog, pa i psihičkog, gotovo redovno praćeni „popuštanjem“ u školi ili čak napuštanjem ili izbacivanjem iz škole. Mogu se pojaviti neprijatna, često agresivna ponašanja najpre u kući, a zatim i delikventna ponašanja izvan kuće. Celokupno funkcionisanje je ugroženo ili uništeno do ozbiljnih razmera

Prelasci iz jedne faze u drugu nisu sasvim jasni, kao ni vreme trajanja pojedine faze. Može se reći da je prelazak iz štetne upotrebe (zloupotrebe) u zavisnost negde između druge i treće faze, ali može se dogoditi da pojedinac „pronađe“ svoju supstancu i „zalepi“ se za nju već u drugoj fazi i već tada razvije znakove kompletne zavisnosti. Treća i četvrta faza su faze u kojima je već očigledno razvijena psihička zavisnost, a peta faza je očigledno faza sa već razvijenom i psihičkom i telesnom (fizičkom) zavisnošću.

Izvor:
„Ne dozvoli da te droga izbaci iz igre“ – Petar Nastasić, Beograd, 2004