Lečenje bolesti zavisnosti

Narkomanija i bolest zavisnosti mogu uspešno da se leče kao i ostala hronična stanja. Slično hroničnim bolestima, kao što su šećerna bolest ili povišeni krvni pritisak, neophodna je, u toku određenog vremenskog raspona, primena kombinovane terapije (upotreba lekova, uticaj na promenu ponašanja pacijenta, lečenje telesnih i psiholoških propratnih pojava). Kombinovana terapija podrazumeva pristup koji odgovara potrebama svakog pacijenta ponaosob kao i težini stanja u kome se pacijent nalazi u određenim etapama oporavka.

Lečenje je daleko efikasnije ukoliko se započne ranije, a načini lečenja zavise od individue. Postoje mnoge vrste terapija za zavisnike koje mogu da se nadovezuju da bi se postigao kontinuitet u lečenju. Kada se različiti oblici lečenja međusobno upotpunjuju, pacijenti uspešnije podnose lečenje i lakše prolaze kroz različite vrste tretmana da bi ostavili i odrekli se zloupotrebe droge.

Lečenje zavisnika nije moguće ukoliko oni sami ne pokažu želju za izlečenjem. Međutim treba imati u vidu da psihoaktivne supstance kod osobe kod koje postoji psihička i/ili fizička zavisnost, potpuno uništavaju prirodne hemikalije u mozgu (neurotransmitere), i osnovne psihičke funkcije ( mišljenje, pamćenje, pažnju, inteligenciju, VOLJU, i nagone). To znači da osoba u problemu i ne može da ima čvrstu volju da se izleči. Volja sa kojom zavisnici pristupaju procesu lečenja je praćena stalnim otporima u lečenju, zato je potrebna podrška saradnika (porodice), da se zajedno sa njima, razvije dubinska motivacija za lečenje, a za to je potrebno da prođe vreme za koje se neurotransmiteri obnavljaju. Potrebno 9-12 meseci da se nivo neurotransmitera podigne na nekih 70-80% onoga što ima zdrava osoba. To vreme treba da bude ispunjeno raznim psihičkim i sportskim aktivnostima, razbijanju zabluda, otpora, zamenom starih novim modelima ponašanja, razvojem potpuno novog životnog stila. Čak i kada osoba dostigne neki optimalni oporavak mozga, i dalje postoje okidači (provokacije) sa kojima bivši zavisnik mora da se bori. A to je sama supstanca i dodir sa njom. Koliko god godina da prođe svaki put se aktivira centar za žudnju u mozgu što je dokazano skenerskim snimkom mozga), dolazi do krize, i ako se ona ne reši to vodi sigurno u recidiv. Zato je bolest zavisnosti, hronična bolest mozga, koja kao i svaka druga hronična bolest može imati recidive

Oblici intervencija pri lečenju bolesti zavisnosti:

Blagovremena intervencija svodi se na sprečavanje daljeg razvoja zloupotrebe droge kod onih osoba koje drogu upotrebljavaju na potencionalno opasan način, time što će se takvim osobama pružiti pomoć da prekinu ili smanje zloupotrebu droge. Smatra se da je najbolje da ovakav vid intervencije sprovode zdravstveni radnici, lekari, medicinske sestre i socijalni radnici.

Informisanje o štetnosti droge, prevencija teških posledica i intervencije nenasilnog karaktera imaju za cilj da se dopre do populacije zavisnika i osoba sa rizičnim ponašanjem, da se uspostavi međusobno poverenje, obezbedi osnovna pomoć, da se spreče ili smanje štetne posledice po zdravlje i da se započne sa terapijom onog trenutka kada je osoba za to spremna, bez nasilnog nametanja apstinencije. Kad je reč o intravenskom unošenju droge, pokušaj smanjenja posledica zloupotrebe droge svodi se na pokušaj prevencije prenošenja virusa HIV kao i drugih infekcija koje nastaju korišćenjem nesterilisanih igala i ostalog pribora za unošenje droge.

Detoksikacioni tretman pomaže zavisniku da prestane sa upotrebom opijata, čime se ujedno smanjuju simptomi odvikavanja od droge a rizik od komplikacija svodi na minimalnu meru, ponekad i upotrebom prepisanih lekova. Primenom samo ovog tretmana postižu se ograničeni rezultati. Stoga se ovaj tretman smatra početnom fazom, posle čega se primenjuju drugi oblici terapija sa ciljem apstinencije.

Savetovanje i psihoterapija, sastavni delovi većine oblika lečenja, podstiču promenu stila ponašanja i življenja i pomažu da se suzbije žudnja za uživanjem opojnih droga. Savetovanje je intenzivan međuljudski odnos lekara i pacijenta koji pacijentu pomaže da ostvari svoje ciljeve ili da uspešnije vodi svoj život. Pri savetovanju se koriste brojne metodologije i modeli kao što su motivacija, kognitivno-bihejvioralni modeli (socijalno učenje, prevladavanje stresa i kontrola osećanja), prevencija recidiva (povratku drogi), terapije na društvenom i porodičnom nivou. Psihoterapija je uglavnom dugotrajan proces sa ciljem razrešenja unutrašnjih problema i konflikata i uspostavljanja značajnih promena na psihološkom nivou.

Farmakoterapija podrazumeva upotrebu prepisanih lekova da bi se stanje vitalno ugroženih pacijenata stabilizovalo i smanjila ili potpuno izbacila upotreba određene opojne supstance. U ovu svrhu prepisuju se dve glavne vrste medikamenata: supstitucioni lekovi, koji su po svom sastavu slični opijatima i takođe uzrokuju zavisnost, i antagonisti opijata, koji nemaju opojni efekat i ujedno blokiraju efekat opijata. Obično se uz farmakoterapiju sprovode psihoterapije kao i drugi oblici lečenja.

Program samopomoći, sa ciljem apstinencije od alkohola i drugih opijata, suštinski predstavlja program društva za lečenje alkoholičara (Alcoholics Anonymous – AA), program u 12 etapa, ili prilagođene verzije tog programa. Svi ovi programi polaze od neophodnog priznanja od strane pacijenta da je nemoćan pred alkoholom/drogom, da je izgubio kontrolu nad svojim životom zbog alkohola/droge, da svoj život poverava “višoj sili”, pri čemu na moralnoj osnovi sagleda svoj život, ispravlja greške iz prošlosti i sam nudi pomoć drugima u prevazilaženju problema zavisnosti.

Usluge zvaničnih zdravstvenih i socijalnih ustanova – Mnogim pacijentima su takođe potrebne i druge usluge, kao što su lekarske i usluge ustanova za mentalno zdravlje, za stručnu obuku, zapošljavanje i stambeno zbrinjavanje, kao i pravne usluge.

Kontinuirano lečenje / Rehabilitacija – Kako lečenje odmiče, tako opada intenzitet terapije a završni deo lečenja predpostavlja individualnu i grupnu podršku da bi se sprečio povratak upotrebi droge. Potpuna rehabilitacija i reintegracija zahteva napore u svim nivoma društva.