Šta je marihuana?

Marihuana je najčešće korišćena droga u svetu i kod nas.To je zelena, braonkasta ili siva mešavina sitno isecakanih suvih cvetova, lišća, stabljika i semenki Indijske konoplje (Cannabis sativa).
Tradicija konzumiranje marihuana u religijske, socijalne, medicinske i kulturalne svrhe, ide unazad 5000 godina, dok zloupotreba započinje tokom 50- tih godina 20. veka u subkulturama.

U svetskom žargonu postoji preko 200 naziva za marihuanu, a kod nas se najčešće koriste termini: trava, vutra, vu, džeja, šit (hašiš), džidža, gandža, mara. Obično se puši umotana kao cigareta koja se naziva džoint (joint) ili u luli (pajp, ćilam, nargila).
Ima jači miris od duvana u cigareti, kao i od duvana u luli, koji je nalik mirisu zapaljene trave. Poslednjih godina marihuana se meša I sa drugim supstancama, kao na primer s lekovima u ampulama (bensedin, artan, trodon) kojima se marihuana prska- što se obično naziva “hemija”. Neki korisnici marihuanu uzimaju sa hranom ili je piju kao čaj.

Glavni sastojak u marihuani (pored još 400 drugih sastojaka) je jedinjenje THC (delta -9- tetrahydrocannabinol). Membrane određenih nervnih ćelija sadrže proteinske receptore koji vezuju THC koji se apsorbuje u masnom tkivu u različitim organima.

Kad se smesti, THC otpušta seriju ćelijskih reakcija koje menjaju stanje svesti. Efekti marihuane zavise od jačine i potencije THC-a koji sadrži. Jačina droge se meri u odnosu na prosečnu količinu THC-a. Marihuana prosečno sadrži oko 3% THC-a.

Hašiš

Hašiš (haš, šit,) uglavnom je samo mehanički izdvojena smola konoplje i oko deset puta je jači, no to zavisi od kvalitete. Hašiš nije previše čest u upotrebi kod nas. Boje je zelene, smeđe, pa i crne. Za proizvodnju jednog kilograma hašiša potrebno je preko 280 kilograma marihuane. Najbolji i najskuplji je nepalski hašiš (momia ili churrus). Hašiš se prodaje u oblicima kugli, ploča ili pogača raznih dimenzija. Na tržištu je moguće naći i male komadiće od, po cca jednog grama, odlomljenih od kugla ili ploča. Hašiš ima mnogo imena, ali ne toliko kao marihuana. Takozvani Afganistanac smeđa je ili crna pločica i teži cca 250 do 300 grama, Kafur je iz Severne Afrike u obliku štapića, a Zeleni Turčin ili Zeleno veselje, zeleni je prah slabe kvalitete iz Turske. Hašiš može biti i u tabletama. Puši se kao i marihuana, pomešan s duvanom, ili s opijumom i duvanom.

Hašiš se može i piti, pomešan s alkoholom ili jesti sa šećernim paštama.

Hašišovo ulje

Hašišovo ulje (bhanga) najjači je proizvod od cannabisa, tri do četiri puta jači od hašiša. Kod nas je vrlo retko u upotrebi i teško ga je nabaviti. Počela ga je prozvoditi američka verska sekta „Bratstvo večne ljubavi“ tek oko 1970. godine. Proizvodi se toplim izlučivanjem i filtriranjem smolaste tvari cannabisa uz dodatnu obradu acetonom, eterom i drugim otapalima. Dobija se gusto i tamno ulje, a čuva se u staklenim teglicama. Koristi se pušenjem. Kap ili dvije ulja, kapne se u duvansku cigaretu ili se razmaže po cigaret papiru. Izaziva jako ekstatično stanje s doživljajima prepunih vizija. Postoji i potpuno prozirno hašišovo ulje, još jače od običnog

Efekti uzimanja marihuane

Marihuana je najblaže i najslabije halucinogeno sredstvo. Efekat se primećuje nakon nekoliko udahnutih dimova, dostižući maksimum nakon 15-30 minuta. Delovanje jedne ispušene cigarete traje dva do tri sata. Popijena ili pojedena, marihuana ispoljava efekat nakon pola sata sa dužinom trajanja tri do šest sati. Marihuana može da izazove veoma raznovrsne efekte , često i uvek drugačije, koji uglavnom zavise od koncentracije kanabinola ili THC-a u udahnutom dimu, porekla droge, raspoloženja u trenutku pušenja i iskustva pušača. Nerealno je očekivati od marihuane da deluje na uživaoca uvek na isti način ili prema njegovoj želji, kako to često pretpostavljaju laici.

Prvo pušenje marihuana može da prođe bez ikakvog efekta. Da bi marihuana izazvala određeno raspoloženje ili specifične senzacije na psihičkom ili telesnom planu neophodno je da se savlada tehnika pušenja i uspostavljanja doživljaja pod dejstvom marihuane. Iskusni uživaoci marihuana tvrde da se njen pun učinak može doživeti tek nakon nekoliko pokušaja. Duboko udisanje dima i njihovo duže zadržavanje u plućima omogućuju bolju resorpciju i brži efekat, koji može da nastupi nakon nekoliko minuta. Kod neiskusnih pušenje marihuana može da bude praćeno nizom neprijatnih telesnih senzacija, kao što je osećaj paljenja u guši, bol u grudima, suva usta, vrtoglavica, ošamućenost, opšte loše stanje, zujanje u u šima, drhtanje, hladne ruke i noge, ubrzan puls povišen krvni pritisak i lagano oštećena koordinacija pokreta. Ovi efekti mogu da budu blagi ili potpuno da izostanu.

Kod jednog broja uživalaca marihuana već nakon nekoliko dimova može se javiti kratkotrajan strah i osećanje neprijatne napetosti, koje ubrzo smenjuje dobro raspoloženje, opuštenost, euforija. Javlja se sušenje usta, oči su crvene sa proširenim zenicama. Nastupaju periodi nekontrolisanog smeha, koji može, ali i ne mora imati neki jasan spoljni povod. Impuls za pričanjem je pojačan. Protok vremena se doživljava na izmenjen način. Stiče se utisak da je vreme stalo ili da usporenije protiče, Prostorne distance postaju veće.Čula postaju izoštrenija, perceptivni prag se snižava i dozvoljava prijem draži koje su ranije bile ispod praga osetljivosti, što se naročito odnosi na čulo vida i sluha. Selektivna pažnja je isto tako pojačana. Pojedini čulni utisci se mogu izolovati iz mnoštva drugih. Komunikacija između članova grupe postaje intenzivnija, čak i u odsustvu upotrebe reči, odnosno govora. Kad droga razvije svoje dejstvo, uživaoci doživljavaju snažno izraženo osećanje kontakta sa onima u člijem društvu puše.

Nakon završetka delovanja korisnik pada u stanje pospanosti, takozvani STOND . .

Uticajem na izmenu čulnih funkcija marihuana dovodi do oštećenja vidnih i motornih funkcija, tako da neke aktivnosti, kao što je upravljanje vozilom, postaju opasne nakon upotrebe marihuane. Iskustvo pokazuje da marihuana najviše oštećuje vidno opažanje i brzinu reagovanja. Pušači marihuane često doživljavaju udese usled pogrešne procene rastojanja i usporenih reakcija, pogrešne procene saobraćajne situacije, kao i određene nekritičnosti u odnosu na doživljavanje realnih opasnosti.

Veće doze marihuane izazivaju ozbilje promene u emocionalnoj sferi, otupljenje pažnje, dekoncentraciju, cepanje misaonog sadržaja u besmislene fragmente, oštećenje pamćenja, kako celovitosti doživljaja tako i vremnskog sleda pojedinih sekvenci; uz to i pogrešan i nekritičan uvid u sopstveno stanje i trenutne sposobnosti. Isto tako, veće doze mogu da izazovu halucinacije i stanje straha, kada se narkoman nerazumljivo izražava i ispoljava sumanute ideje proganjanja. Usled jakog dejstva marihuana moguć je i kratkotrajan gubitak svesti.

Mnogi autori tvrde da umereno uživanje marihuana ne izaziva neželjene promene u organizmu, niti stvaranje fizičke zavisnosti. Propagatori ideje o legalizaciji marihuana tvrde da je ova droga mnogo manje štetna po zdravlje od alkohola. Možda je to donekle i tačno.Od alkohola se umire. Od marihuana niko nije umro. Ali zato dugotrajnom I intenzivnom upotrebom marihuana osiromašuje i ubija postepeno duševne sposobnosti čoveka, svodeći ga u finalnoj fazi na nivo fiziološkog vegetiranja. Dakle, opasnosti od ove droge ne treba posmatrati isključivo kroz njene farmakološke efekte na telesne organe. Opasnosti od marihuana, pre svega treba tražiti u njenim efektima na ličnost uživaoca droge, a tek potom u samoj marihuani kao hemijski aktivnoj supstanci.

Zdravstvene teškoće

Marihuana je štetna i rizična po zdravlje. Veoma je teško precizno ispitivati dejstvo marihuane, s obzirom na činjenicu da ne postoji sistem u našem organizmu na koji ona ne deluje. Pored toga, ova droga u sebi kombinuje dejstvo različitih kategorija droga kao što su alkohol, sredstva za smirenje ili halucinogene droge.

Marihuana može biti štetna na mnogo načina, kako u trenutku uzimanja, tako i tokom dužeg vremena konzumiranja.
Letalna (smrtna) doza THC-a nije poznata. To znači da u stručnoj literature nije poznat nijedan slučaj smrtnog ishoda usled predoziranja marihuanom. Pretpostavlja se da je letalna doza oko 40 000 puta veće od minimalne efektivne doze, što znači da je u praksi neizvodljivo uobičajenim putem konzumiranja uzeti ovoliku količinu marihuane, odnosno THC-a.

Upotreba marihuane prouzrokuje: probleme sa pamćenjem i učenjem; zaboravljanje; gubitak koordinacije; dezorijentisanost; iskrivljenu percepciju; ubrzani rad srca; anksioznost i napade panike; napade paranoje, straha i smeha; napetost; zakrvavljene oči; povećan apetit, pogotovo nekontrolisanu potrebu za slatkišima;

Moguće posledice korišćenja marihuane

Oštećenje mozga i centralnog nervnog sistema, poremećaji u reproduktivnim organima i radu srca, povećanje krvnog pritiska, rak.

Uticaj na mozak

Najnovija istraživanja pokazuju postojanje kanabinoidnog neurohemijskog puta. Funkcija ovog puta je nejasna, ali se smatra da kanabinoidi utiču na sledeće neurotransmitere – acetilholin, dopamine, GABA-u, histamine, serotonin, noradrenalin, opoidne peptide I prostglandine. Kanabinoidi povećavaju stvaranje noradrenalina, dopamine I seratonina. Efekti se ostvaruju preko kanabiodnih receptora (najverovatnije G proteinskih, metabotropni), čija je gustina najveća u bazalnim ganglijama, hipokampusu I cerebelumu, dok su manje zastupljeni u moždanom korteksu.

THC oštećuje nervne ćelije u delu mozgu zaduženom za pamćenje. THC menja način na koji informacije dolaze do mozga i prerađuju se u hipokampusu (limbički sistem mozga koji je od presudnog značaja za učenje, pamćenje i integraciju iskustava sa emocijama i motivacijom). Neuroni u sistemu prerađivanja informacija u hipokampusu i aktivnost nervnih vlakana u ovom području ometeni su prisustvom THC-a.
Dugotrajna upotreba marihuane stvara promene u mozgu slične onima koje stvara dugotrajno konzumiranje većine drugih droga.

Uticaj na pluća

Onaj ko redovno puši marihuanu ima respiratorne probleme slične onima koje imaju pušači duvana: svakodnevno kašljanje i iskašljavnje šlajma, simptome hroničnog bronhitisa i česte prehlade. Pušenjem „trave“ se povećava rizik od pojave bronhitisa, faringolaringitisa, astme i upale pluća, a pet jointa nedeljno, u tom smislu, predstavljaju ekvivalent dnevno popušenoj pakli cigareta.

Osim prisustva THC-a, količina katrana koji udahnu pušači marihuane i nivo karbon monoksida koji se apsorbuje su tri do pet puta veći nego kod pušača duvana. Ovo može biti zbog toga što korisnici marihuane dublje udišu dim i duže ga zadržavaju u plućima kao i zbog toga što se dim marihuane ne filtrira.

Dugotrajno pušenje marihuane izaziva oštećenje ili uništenje plućnog tkiva što dovodi do abnormalne funkcije pluća kao i do emfizema i raka pluća i disajnih puteva.

Uticaj na srce i krvni pritisak

Upotreba, marihuane izaziva ubrzani rad srca i povišen krvni pritisak. Najnovija otkrića ukazuju da pušenje marihuane i istovremeno intravenozno uzimanje kokaina prouzrokuju preopterećenje kardiovaskularnog sistema.

Uticaj na reproduktivne organe

Marihuana reverzibilno inhibira spermatogenezu i smanjuje nivo testosterone, smanjuje veličinu testisa i prostate. Kod žena suprimira luteinizirajući hormone u plazmi tokom lutealne faze menstrualnog ciklusa, što vodi većoj frekvenciji anovulatornih ciklusa.

Uticaj na trudnoću

Upotreba bilo koje droge škodi zdravlju žene u trudnoći, periodu kada ona treba posebno da se neguje i brine o sebi i svom zdravlju. Zloupotreba droga je u suprotnosti sa pravilnom ishranom i kontrolisanim aktivnostima tokom trudnoće i nepovoljno utiče na funkcionisanje imunološkog sistema, a može naškoditi i fetusu. Istraživanja pokazuju da su bebe rođene od majki koje su u toku trudnoće uzimale marihuanu lakše i imaju manju glavu od beba čije majke tokom trudnoće nisu uzimale ovu drogu.

Manje bebe imaju većih zdravstvenih problema od većih beba. Postoje studije koje ukazuju na probleme nervnog sistema i koncentracije kod dece čije su majke pušile marihuanu za vreme trudnoće. Dojilje koje uzimaju marihuanu, putem mleka prenose određenu količinu THC-a na bebu. Konzumiranje marihuane tokom prvog meseca dojenja može da uspori razvoj motorike (kontrolisanje pokreta) kod bebe.

Uticaj intezivnog konzumiranja marihuane na učenje, ponašanje i motivaciju

Kod nekih korisnika koji dugo i intenzivno uzimaju marihuanu vidljivi su nagoveštaji gubitka motivacije (amotivacioni sindrom). Takve osobe ne zanima šta se s njima dešava, nemaju želju za svakodnevnim radom, premoreni su i zanemaruju sopstveni izgled. Oni koji rade ili idu u školu postižu slabije rezultate.

Jedna studija sprovedena među srednjoškolcima pokazuje da vitalne sposobnosti vezane za koncentraciju, učenje i pamćenje izuzetno slabe kod onih koji redovno uzimaju marihuanu, čak i posle prekida od 24 sata.

Česta upotreba marihuane među tinejdžerima može uticati na slabiji uspeh u školi, devijantno ponašanje, delikvenciju i agresivnost, suprotstavljanje i loše odnose sa roditeljima, druženje sa delinkventima i uživaocima droga.

Takođe, istraživanja pokazuju češće regresivno ponašanje (sisanje prsta, bes) kod dece predškolskog uzrasta čiji roditelji uzimaju marihuanu, nego kod dece čiji roditelji ne konzumiraju ovu drogu.

Uticaj marihuana na razvoj šizofrenije

Već 150 godina je poznato da akutna intoksikacija marihuanom može izazvati halucinacije. Mislilo se da je to prolazni efekat koji spontano nestaje. A onda, kasnih 80 ih i 90 ih psihijatri počeli da viđaju sve veći broj mladih ljudi sa shizofrenijom, koji su koristili velike količine kanabisa. U prvom trenutku mislilo se da je to posledica samolečenja, odnosno da su korišćenjem marihuane pokušavali da smanje svoju anksioznost i paranoju. Međutim, kako su njihove porodice često tvrdile da je ova droga izazvala simptome, to je i ispitano. Prateći 119 mladih ljudi kod kojih je dijagnostikovana shizofrenija, otkriveno je ne samo da nije bilo samopomoći, već da su oni koji su nastavili da koriste kanabis u naredne četiri godine, u tri puta većem broju i dalje imali halucinacije nego oni koji su prekinuli sa upotrebom.

Nekoliko studija je do sada pokazalo da oni koji konstantno koriste veće količine marihuane kasnije imaju povećan rizik od razvijanja shizofrenije. Procenjuje se da oko 10% ljudi sa shizofrenijom u Velikoj Britaniji ne bi obolelo da nisu pušili marihuanu, tako da samo u ovoj zemlji, u kojoj su istraživanja i vršena, ima oko 25 000 ljudi čiji životi su uništeni zloupotrebom marihuane.

Zavisnost

Zavisnost od bilo koje droge postoji kad postoji snažna, nekontrolisana želja i potreba za njenim konzumiranjem, uprkos saznanjima o negativnim zdravstvenim i društvenim posledicama.

Postoje mišljenja da marihuana ne izaziva zavisnost, međutim najnovija istraživanja su pokazala da se kod ove droge dugotrajnim korišćenjem podiže prag osetljivosti uživaoca i povećava se njegova tolerancija na drogu, pri čemu se razvija i psihološka zavisnost. Kao i kod drugih oblika zavisnosti, i u ovom se slučaju pojavljuju prateći efekti. Neki teški korisnici pokazuju znakove zavisnosti, jer kad ne uzimaju drogu javlja se apstinencijalna kriza: nemir, gubitak apetita, nesanica, gubitak težine i drhtanje ruku.

Prema jednoj studiji, kod mladih koji uzimaju marihuanu i kod kojih je ranije zabeleženo antisocijalno ponašanje brzo je došlo do stvaranja zavisnosti na ovu drogu. Ova je studija, takođe, pokazala da je kod problematične omladine koja puši cigarete, uzima alkohol i marihuanu, napredovanje od prvog do redovnog uzimanja marihuane bilo toliko kao napredovanje do redovnog pušenja cigareta, a još veće nego kod redovnog uzimanja alkohola.

Lečenje

Prema podacima NIDA (National Institute on Drug Abuse), u SAD više od 120.000 ljudi godišnje započne lečenje zavisnosti od marihuane. Do pre nekoliko godina bilo je teško pronaći program lečenja. Lečenje ove zavisnosti bilo je isto kao i lečenje zavisnosti od drugih droga.

To je uključivalo detoksifikaciju, terapiju ponašanja i terapijske grupe. Odnedavno, istraživači testiraju različite načine da korisnike marihuane uključe u terapiju i da im pomognu pri odvikavanju. Program lečenja je usmeren na savetovanje i sistem grupne podrške.

Koliko marihuana ostaje u organizmu?

Posle konzumiranja marihuane, njen glavni halucinogeni sastojak, THC (delta-9-tetrahydrocannabinol), ostaje u organizmu od 3 do 30 dana u zavisnosti od metabolizma osobe. Ako se bas konkretno trazi da li je neko konzumirao marihuanu, ispitivanje mora da se radi direktno za THC.

Po konzumiranju marihuane, THC ostavlja tragove u plucima, krvi, mozgu, jetri, masnom tkivu, bubrezima i kosi. Testiranjem pomoću klasičnih testova za kućnu upotrebu, koji ispituju uzorak urina i mogu da se nađu u svakoj apoteci, prisustvo marihuane može da se otkrije 2-3 dana unazad kod akutne upotrebe, i 3-6 dana kod hronične upotrebe marihuane. Novija istrazivanja u SAD pokazuju da tragovi THC najduze ostaje u korenu kose i to čak do 3 godine od konzumiranja.

Marihuana kao uvod u narkomaniju

Marihuana je često, ali ne i uvek, odskočni kamen za teže droge, samo prvo veštačko sredstvo sa kojim osoba eksperimentiše u traženju sebe i zadovoljenju svojih potreba. Upotrebom marihuane stvara se “narkomanska ličnost”, navika i potreba da osoba ne bude “strejt”, odnosno da bude pod dejstvom psihoaktivne supstance. Iskustva sa marihuanom i zaključak da se veštačkim putem može uticati na svoju svest i emocije, stvaraju želju kod predisponiranih osoba da nastave eksperiment sa snažnijim sredstvima. U velikom broju slučajeva kada samo jednom probaju heroin, ekstazi, LSD ili neku drugu drogu sa moćnijim psihofarmakološkim dejstvom, marihuana postaje preslaba droga i napušta se u korist potentnijih i opasnijih droga. Prema istraživanjima Svetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 1976. i 1986. godine svaki peti korisnik marihuane kasnije prelazi na hemijski potentnije i opasnije psihoaktivne supstance. Marihuana je najčešće rekreativno upotrebljavana droga kod nas i u svetu. To znači da jedan broj ljudi uzima povremeno marihuanu, te se kod njih ne razvije psihološka zavisnosti, a štetne posledice se ne manifestuju uopšte ili u manjoj meri. Da li će korišćenje marihuane kod pojedinca ostati na rekreativnom niovu ili će se iz toga razviti bolest zavisnosti zavisi od mnoštva faktora. U svakom slučaju osobe koje koriste marihuanu treba da budu oprezne i svesne mogućih rizika.

Geosociološki aspekt upotrebe marihuane

Kada je zloupotreba marihuane u pitanju treba imati u vidu činjenicu da se za razliku od azijskih naroda, Evropljanin i čovek zapadne civilizacije u svojoj istoriji manje susretao sa drogama. Azijski narodi skolini kontemplaciji i izolovanom obliku mišljenja su bili više vezani za marihuana i druge psihoaktivne supstance sa sličnim dejstvom, dakle, drogama koje podstiču meditaciju i inerciju. Čovek zapadne civilizacije, koje svoje potrebe zadovoljava kroz dinamičnost, mobilnost I incijativu, više je pribegavao alkoholu. Ovakva istorijska opredeljenost prema vrsti psihoaktivne supstance i njenim efektima donekle obezbeđuje i relativnu otpornost prema njima. Posezanje za drogom koja ne odgovara duhu nacije, zato je mnogo komplikovanije, jer ne stimuliše osnovna obeležja ličnosti jednog mentaliteta, već provocira nova i nespecifična. Na taj način dolazi do postepene transformacije ličnosti unutar jedne nacije i još većeg zaoštravanja konflikta ličnosti i društva. Zbog toga je alkohol pogubniji za Kineza ili Indijca nego opijum ili marihuana, dok je sasvim obratan slučaj sa Evropejcem ili Severnoamerikancem.

Ako u cilju objašnjenja samo površno pomenemo još uvek nedovoljno razjašnjen faktor rase, kao i izvestan imunitet usled vekovne upotrebe droga kod pojedinih naroda (mada je naučno dokazano da nema urođenih sklonosti za upotrebu opojnih droga), onda treba još obratiti pažnju na proverenu činjenicu da veći deo stanovništva koji upotrebljava droge na drugim kontinentima ove uglavnom ne uzima ni stalno, ni neumerneno, već kada za njima oseti stvarnu potrebu. Ova potreba nastaje, osim u još uvek ponegde održavanim verskim prigodama, iako već u dekadentnoj formi njenih provobitnih funkcija, još i pri zajedničkom proslavljanju svetovnih praznika, kao i pri osećanju jake fizičke iscrpljenosti i umora usled teškog fizičkog rada. Ovi prevenstveno tradicijom, uslovljeni faktori predstavljaju mnogo manju opasnost od uništavajućeg dejstva marihuane i drugih droga, nego kad su ovi faktori psihološke prirode. Kao što je dejstvo alkohola kod ljudi evropske civilizacije mnogo manje izraženo kada je razlog konzumacije socijalne prirode, nego kada je ovaj razlog izrazito psihološke, dakle lične prirode (na primer neurotična tenzija ličnosti), tako je i upotreba droga kod raznih istočnih naroda u istoriji, pa i danas, u slučajevima kada je droga služila društvenom, a ne ličnom cilju, delovala manje štetno i destruktivno, kako na fizičku, tako i na psihičku strukturu uživaoca. Kao dokaz ovoj tvrdnji može da posluži činjenica da jedan deo omladine, koja je danas glavni potrošač droga, nesvesno sklon da prisvajajući za svoju grupu neko filozofsko ili religiozno učenje, propraćeno praktikovanjem nekih rituala koji neodoljivo podsećaju na stare magijske ritual, traži u ovakvim učenjima smisao i podršku pri uzimanju droge. Kao da je ovom delu omladine, koja je sklonija stvaranju grupa i koja retko ili nikako uzima droge usamljeno, potrebno osmišljavanje zloupotrebe narkotičkih sredstava, kako bi lakše podneli i racionalno opravdali njeno uživanje.

Pretpostavka je da je kod mladih koji droge uzimaju kroz ovakvu vrstu društvenog “rituala” i dejstvo droge manje ubitačno.

Kako prepoznati da li neko puši marihuanu?

  • Znakovi koji nas upućuju na sumnju da neko možda puši preparate kanabisa – marihuanu ili hašiš:
  • promena u dosadašnjem ponašanju u pravcu neobične veselosti i razgovorljivosti pojačanim tonom, zasmejavanje i „zacenjivanje“ od smeha bez jasne veze sa uzrokom tog smeha;
  • promena ponašanja u smislu zanemarivanja rokova i vremena uopšte, kašnjenja u školu ili na posao kod osoba kojima to inače nije osobina;
  • odeća i dah pomalo mirišu na spaljenu suvu travu ili spaljeni konopac;
  • promena osetljivosti na na svetlost, oči suze i bole te su malko crvene, posebno pri jačem suncu; (napomena: postoje kapi za oči čijim se korišćenjem prikriva crvenilo očiju)
  • neobično dugo odsustvo iz kuće ili neobično često dovođenje društva na žurke ili sedeljke posle kojih soba čudno miriše;
  • promena navike prepuštanja drugima čišćenja pepeljara u svojoj sobi, osoba sada to „iz čista mira“ želi da radi sama;
  • ako osoba u svojim ličnim stvarima poseduju rizlu (papir za uvijanje duvana), a inače ne puši duvan na taj način
  • iznutra iscepane paklice cigara (od kartončića iscepanih sa unutrašnje strane poklopca paklice cigara se prave filteri za joint)
  • Posteri, bedževi, časopisi, kačketi i sl. Ukoliko je izdvojen slučaj, nema još uvek razloga za paniku, ali ako neko čeesto koristi i nosi simbol lista marihuane, to nam govori da je stav te osobe prema marihuani pozitivan, jer društvo (koje puši marihuanu) ima tendenciju obožavanja tog “kulta” marihuane. Ovo je često kod mlađe generacije, kod adolescenata, dok oni stariji imaju više iskustva pa se neće eksponirati na taj način.

Literatura:
www.mirijevo.co.yu
www. narkovodic.tripod.com
Dr Stevan P. Petrović: Droga i ljudsko ponašanje
Dr Minja Jovanović: Anatomija adikcije
Dr Vladeta Jerotić: Ličnost narkomana
The Independent – Robin Murray: Teenage schizophrenia is the issue, not legality