Frankfurtska rezolucija, koju je u novembru 1990 godine potpisalo nekoliko velikih gradova Evrope, je značajno uticala na modernizaciju evropske poltike u borbi protiv droga. Ona značajno menja pristup u rešavanju problema narkomanije u savremenom društvu uvodeći Harm reduction pristup kao značajno sredstvo za regulaciju narkomanije i kontrolu štete koju ona čini. Nijedan grad na prostoru Srbije nije potpisnik ovog dokumenta.
Frankfurtska rezolucija
Mi, potpisnici Frankfurtske rezolucije, sporazumjeli smo se da kontinuirano izmjenjujemo iskustva i surađujemo u politici spram droga.
1. Utvrdili smo sledeće:
A. Pokušaj eliminacije kupovine i korištenja droga u našem je društvu promašen. Potražnja za drogom usprkos svim odgojnim pokušajima i dalje postoji, a svi znakovi upućuju na to da ćemo i ubuduće živjeti s drogama i njihovim korisnicima.
B. Ovisnost je društvena pojava koju politika spram droge ne može iskorijeniti, ali je može regulirati i u najboljem slučaju ograničiti.
Za mnoge uživaoce ovisnost je prelazna faza u krizi vlastite osobnosti, a može biti nadvladana procesom sazrijevanja izvan utjecaja droge.
Politika spram droga ne bi trebala priječiti taj proces, već mora osigurati pomoć i podršku.
C. Politika spram droge koja se pokušava boriti protiv ovisnosti isključivo krivičnim zakonom i prinudom na apstinenciju, te koja zelju za apstinencijom smatra preduvjetom državne pomoći, pokazala se promašena.
Zelja za drogama ne smanjuje se, psihičke patnje i socijalna bijeda ovisnika rastu, sve je vise ovisnika zaraženo HIV-om, sve ih vise umire, nelegalna trgovina drogom se siri i proizvodi sve veći i veći profit, strah građana zbog trgovine drogom i beskrupuloznog kriminala raste.
D. Problemi s drogom ne proizlaze isključivo iz farmakoloških svojstava droge, nego prije svega iz činjenice nelegalnosti njezinog uzimanja.
Nelegalnost uzrokuje nečistoću i visoku cijenu, a sve to stvara poteškoće pri doziranju. Nelegalnost je prvi faktor koji dovodi ovisnike u bijedu, prouzrokuje smrtnost i potiče beskrupulozne kriminalne radnje.
Kriminalizacija nije samo zapreka u promociji terapije, već također dovodi policiju i sudski sistem pred zadatak koji se ne može izvršiti.
E. Korisnici droga najvećim dijelom žive u velikim gradovima ili k njima gravitiraju, jer ondje nalaze tržište, narko scenu i mogućnosti za pomoć. Zbog toga su veliki gradovi najviše opterećeni, ali njihov je utjecaj na politiku spram droga skroman i nalazi se u izrazitom kontrastu s bremenom koje moraju podnositi.
2. Zbog toga utvrđujemo slijedeće:
A. Bitna je velika promjena prioriteta u politici prema drogama.
Pristup politici spram droga mora se zasnivati na pomoći ovisnicima u istoj mjeri kao i na preventivnim i odgojnim mjerama. Ovisnicima i korisnicima droge mora biti dostupna maksimalna socijalna i zdravstvena zaštita, a represija mora biti smanjena na minimum. Krivični postupci trebali bi fokusirati svoje prioritete na borbu protiv ilegalne trgovine drogom. Zaštita stanovništva treba biti osobita dužnost policije.
Svatko tko želi smanjiti patnje, bijedu i smrt, prvenstveno mora osloboditi ovisnike o drogi od procesuiranja zbog samog njezinog uzimanja.
Drugo, od korisnika pomoći ne smije se nužno zahtijevati potpuna apstinencija od droga. Pomoć ne bi trebala imati za svrhu samo prekid s ovisnošću, nego također mora dopustiti i dostojanstven život sa drogama.
B. Bitno je da politika spram droga odvoji kanabis od drugih ilegalnih droga. Njihove razlike su ogromne s obzirom na mogućnost stvaranja ovisnosti, rizičnost i kulturnu prihvatljivost.
C. Podjela sterilnih igala korisnicima droga i održavanje na metadonu važni su načini za smanjivanje rizika.
D. Zakonska osnova mora biti stvarana na način da budu dopuštene „shooting galleries“, narko prostori u kojima bi se droge mogle uzimati pod nadzorom.
E. Medicinski kontrolirani recepti na droge za oni koji je uzimaju duže vrijeme trebali bi biti razmatrani bez predrasuda i s obzirom na smanjenje rizika. Na tom polju trebalo bi poticati znanstvena istraživanja.
F. Zahtijevamo bolju suradnju i koordinaciju u politici spram droga između velikih gradova i njihovih regija te među samim gradovima, a također između europskih država. Ako samo nekoliko glavnih gradova uvede politiku spram droga koja prihvaća realnost u vezi s ovisništvom i koja nudi bezuvjetnu pomoć ti će gradovi poput magneta privuci korisnike droga i u kratko vrijeme ce biti pretrpani problemima kojima su se nastojali suprotstaviti.
3. Smatramo neophodnim:
A. Da koncept naše politike spram droga dobije neophodnu zakonsku, organizacionu i financijsku pomoć kod nacionalnih i regionalnih vlada.
B. Da se nabavka, posjedovanje i uzimanje kanabisa vise ne smatraju kažnjivim djelatnostima. Trgovina bi trebala biti zakonski regulirana.
C. Da korisnici drugih zabranjenih droga ne budu kažnjavani niti proganjani zbog nabavke, posjedovanja i uzimanja manjih količina za osobne potrebe.
D. Da se obrazuju zakonski, organizacijski i financijski programi koji će proširiti izdavanje recepta za metadon u našim gradovima.
E. Da zakonodavci i nacionalne vlade stvaraju pretpostavke za laku dostupnost metadonskih recepta i za medicinska i znanstvena ispitivanja rezultata korištenja metadona. U vezi s tim mora biti garantirana psihosocijalna zaštita.
4. Dogovori: Zajedno s procesom ujedinjenja Europe i otvaranjem granica, rađa se i situacija kojoj se može pristupiti samo na međunarodnoj razini i u međusobnoj suradnji gradova koji su pogođeni.
Mi, potpisnici Frankfurtske rezolucije, shodno tome odlučujemo da u uskoj suradnji s postojećim inicijativama Savjeta europskih općina i regija, Vijeća Europe i Europske sekcije Svjetske zdravstvene organizacije učvršćujemo mrežu suradnje na osiguravanju redovite međugradske razmjene iskustava. Novi putovi politike spram droga moraju biti zajednički pripremani, a rezultati i iskustva razmjenjivani.
Da bismo postigli tu svrhu, težiti ćemo:
A. Jačanju europske koordinacije u predmetima koji imaju veze s drogom;
B. Redovitim susretima koordinatora za drogu;
C. Razmjeni specijalista iz područja zastite, prevencije, unutrašnjih poslova i javnog zdravstva;
D. Organiziranju godišnjih gradskih konferencija. Krug gradova koji surađuju mora se neprestano siriti. Od osobite je važnosti osnivanje institucije koja bi, u suradnji s Vijećem Europe, Komisijom europskih regija i Europskom sekcijom Svjetske zdravstvene organizacije koordinirala i provodila znanstvena istraživanja problema vezanih uz drogu u Europi, te inicirala znanstvene projekte za zaštitu od droge koji bi prvenstveno pokušavali pronalaziti nove pristupe ovom problemu.
Ističemo da je u napretku procesa ujedinjenja Europe neophodna koordinacija nacionalnih pravnih sistema, zasnovana na politici dekriminalizacije i depenalizacije korisnika droge kao i na smanjenju rizika.
GRADOVI POTPISNICI:
Amsterdam, Arnhem, Arona, Basel, Bern, Bologna, Bolzano, Catanzaro, Charlerol, Copenhagen, Emilia Romagna, Frankfurt, Genova, Hamburg, Hanover, Kallithea, Linz, Ljubljana, Luzern, Milano, Napulj, Nurnberg, Pesaro, Rimini, Rotterdam, Schio, St. Galen, Teramo, Torino, Trento, Venezia, Zagreb, Zurich